Naši sportisti

I N T E R V J U

Vođeni idejom da damo doprinos popularizaciji sporta među mladima, odlučili smo da vam, kroz šestostruki paralelni intervju, predstavimo sportske nade naše Škole, te zavirimo malo u njihove živote i saznamo nešto više o njima: zašto vole sport, koliko treniraju, kako i s kim provode slobodno vrijeme, šta vole raditi u privatnom životu, šta očekuju u budućnosti i šta poručuju svojim vršnjacima. Odgovori idu od uobičajeno neuobičajenih, do neuobičajeno uobičajenih, pa ako ste za malo smijeha, začinjenog ponekom ozbiljnom izjavom (šalimo se, čašica razgovora, kao i svaka druga), pridružite nam se na ovim stranama i zajedno sa našim sportistima učestvujte u stvaranju zdrave svijesti o važnosti bavljenja sportom, te se i sami što prije pokrenite u pravcu stadiona, dvorane, ili bazena!

Naši sagovornici:

1. Otkad se baviš sportom i u kojem si klubu?

Stefan G: Rukometom se bavim već deset godina, a nakon dugogodišnjeg staža u matičnom Borcu, sada igram za RK „Mladost“, koji se takmiči u prvoj ligi RS.

Sara: Aktivno treniram od 2008. godine i, kako tad, tako i danas, moj klub je „Sinđelić“.

Aleksandar: U sportu sam praktično od malih nogu, a plivanjem se bavim od 2008. godine. Nastupam za PK „Olimp“ iz Banjaluke.

Vladan: Punih devet godina sam u košarci, a trenutno sam u najboljem klubu u RS, KK „Borac nektar“.

Stefan V: Dugo treniram rukomet, oko sedam godina, a moj klub je ORK „Laktaši“.

Benjamin: Sportom se bavim od četvrtog razreda osnovne škole, a posljednjih nekoliko godina sam u karateu, tj. u KK “Sinđelić“.


2. Zašto si se opredijelio/la baš za ovaj sport, tj. na čiji nagovor i jesi li se oprobao u još nekom?

Stefan G: U rukometu me najviše privlači činjenica da ima mnogo fizičkog kontakta i da je prava muška igra. Volim žestoke duele. Inače, pokušao sam i sa fudbalom, ali nije baš išlo, haha…

Sara: Krenula sam na karate zahvaljujući mom mlađem bratu, a prije toga, bavila sam se još plesom i folklorom.

Aleksandar: Ranije sam, kao i većina klinaca, trenirao mnoge sportove: karate, fudbal, rukomet..a zatim sam, malo iz dosade, a malo zbog maminog nagovaranja, krenuo na plivanje. Od prvog dana mi se jako svidjelo i od tad je plivanje sastavni i neizostavan dio mog života.

Vladan: Još kao mali, volio sam gledati košarku, a i igrati kad izađem vani, pa sam jednog dana odlučio da uozbiljim tu priču. Volim i druge sportove, ali nijedan sem košarke nisam trenirao.

Stefan V: Hm…na nagovor mame, koliko se sjećam, oprobao sam se u košarci, ali mi se u tom trenutku nije svidjela. Nedugo potom, pronašao sam se u rukometu.

Benjamin: Prvo sam godinu dana trenirao plivanje, a onda su me privukle borilačke vještine. Otišao sam u bokserki klub „Slavija“, ali sam tamo dobio odgovor „da sam premlad i da dođem za dvije godine“! Zamislite to razočarenje! Bio sam baš uporan u želji da krenem s nekim borilačkim sportom, a onda mi se posrećilo da ugledam reklamni plakat karate kluba „Sinđelić“. Odmah sam otišao na prvi trening i jako mi se svidjelo. Tu sam i danas.


3. Koliko si promijenio trenera i koji je najzaslužniji za tvoj sportski razvoj?

Stefan G: Promijenio sam dosta trenera…prve rukometne korake sam naučio od Draška Prtine, a da igram čvrsto, naučio me Dositej Perić.

Sara: Od samog početka me trenira Dejan Kotoraš, koji je najzaslužniji za moj sportski razvoj.

Aleksandar: Za ovih šest godina promijenio sam mnoge trenere, a najjači pečat na mom sportskom razvoju ostavio je Miodrag Čeko.

Vladan: Tri trenera su me učila, a najviše sam naučio od Aleksandra Ćikića.

Stefan V: Promijenio sam dva trenera, a najveću zahvalnost za moj napredak dugujem Bošku Jungiću.

Benjamin: Od početka sa mnom radi Dragana Branković i veoma sam zadovoljan rezultatima koje postižem pod njenom komandnom palicom.

4. Jesu li treninzi naporni i dešavaju li ti se povrede?

Stefan G: Treninzi su jaki, ali ih podnosim bez većih problema. Povreda, nažalost, ima i nisu rijetke.

Sara: Treninzi su prilagođeni uzrastu, a do povreda najčešće dolazi ako se ne nose štitnici.

Aleksandar: Kao i u svakom sportu, u plivanju su treninzi takođe teški. Ponekad je to i dosadno, ali, da bi se došlo do velikih rezultata, treba se dobro namučiti. Za razliku od većine sportova, u plivanju su povrede rijetke, tako da je to prilično bezbijedan sport.

Vladan: Mogu reći da su treninzi prilično naporni, ali ih podnosim. Povrede-rijetko, a ako ih i bude, blaže su prirode.

Stefan V: Povreda je bilo, takva je valjda priroda ovog sporta. Treninzi mi nisu toliko naporni, ali sam zadovoljan načinom i kvalitetom rada.

Benjamin: Da, treninzi su naporni, ali ih radim pravilno i oprezno, tako da me povrede zaobilaze.

5.Imaš li podršku porodice za bavljenje sportom i ko te najčešće gleda na mečevima?


Stefan G:
 Imam punu podršku porodice, naravno, a „najsigurniji“ sam kad je tata na tribini, haha…

Sara: Moja najveća podrška su moji roditelji i oni me najčešće gledaju na takmičenjima.

Aleksandar: Podrška porodice mi je u dosadašnjoj karijeri bila od izuzetne važnosti. Pomagali su mi kad je bilo najteže i na tome sam im zahvalan.

Vladan: Naravno, imam veliku podršku roditelja, koji me, zajedno sa bratom, najčešće bodre na utakmicama.

Stefan V: Porodica me podržava, a najčešći „gost“ na utakmicama mi je tata Veljko.

Benjamin: Da, uvijek imam podršku roditelja, a na mečevima me, kao i Stefana, najčešće gleda tata.

6. Jesi li ikad htio da napustiš sport i zašto? Kako si se predomislio?


Stefan G:
 
Nisam nikad pomislio napustiti sport i prekinuti nešto što je tek na početku. Čvrst sam ja i karakterno, ne samo fizički.

Sara: Radoznala sam osoba, pa sam htjela probati i druge sportove, ali sam i sama shvatila da je karate jedini sport koji mi odgovara.

Aleksandar: Nikad nisam imao razloga da pomislim napustiti plivanje.

Vladan: Ne, nisam! Kratko i jasno.

Stefan V: Pa…jednom prilikom sam umalo odlučio prekinuti s rukometom, bilo je to zbog kazne od 130 sklekova. Srećom, mama me odgovorila.

Benjamin: Ne, ni u snu, haha…

7. Za čim žališ u dosadašnjoj karijeri i koji ti je poraz najteže pao?

Stefan G: Iskreno, žalim što sam dvije godine trpio šikaniranje u Borcu…nisam dobio pravu šansu, a sigurno sam je zaslužio. Za mene poraz ne postoji, samo lekcija!

Sara: Nisam imala većih poraza, pa nisam ni imala razloga da žalim za nečim.

Aleksandar: Najviše žalim zbog lošeg nastupa na Balkanijadi, na kojoj sam morao pružiti mnogo više od prikazanog. Ipak sam na kraju bio zadovoljan rezultatom, jer mi je to bilo prvo veliko takmičenje.

Vladan: Nema nečeg posebnog za žaliti..jedino, sjećam se jednog promašenog šuta za pobjedu protiv „Rukija“. Najteže mi je pao poraz u polufinalu plej ofa BH lige, šteta što ne odosmo u finale.

Stefan V: Nisam imao nekih posebno teško-svarljivih poraza, a mlad sam da bih već žalio za nečim.

Benjamin: Nikad poraz, samo lekcija! (slučajna koincidencija sa odgovorom Stefana Glavića, prim.a.)

8. Koja pobjeda i rezultat su ti ostali u najljepšoj uspomeni?

Stefan G: Svaka pobjeda je važna na svoj način i ostaje u lijepom sjećanju.

Sara: Najljepša uspomena će mi ostati međunarodni karate turnir, na kom sam osvojila zlatnu medalju.

Aleksandar: Pamtim mnoge pobjede i sve su mi drage. Ipak, dva nastupa se izdvajaju, a to su: „Banjaluka open 2014“, kada sam zauzeo drugo mjesto, iza jednog od najboljih svjetskih plivača, Čabe Silađija, te, kada sam postao apsolutni prvak BiH u prsnom stilu.

Vladan: Najslađa pobjeda mi je, definitivno, protiv Čelika iz Zenice, kada smo dobili na produžetke, kako je najslađe.

Stefan V: To je pobjeda u finalu međunarodnog turnira u Slavonskom Brodu, za pehar i zlatnu medalju.

Benjamin: Najdraže mi je prvo mjesto izvojevano u Daruvaru, u Hrvatskoj, na internacionalnom takmičenju.


9. Jesi li, baveći se sportom, stekao mnogo prijatelja i koje putovanje sa klubom posebno pamtiš?


Stefan G:
 
Naravno, sport stvara prijateljstva, tako da sam tu stekao mnogo drugara. Najbolje putovanje mi je bilo u Livno, na završnicu BH prvenstva. Inače, sad igram prvu ligu RS u seniorskoj konkurenciji, pa se stalno putuje. Većina rivala je iz sarajevsko-hercegovačke regije, pa izračunajte kilometražu!

Sara: Stekla sam mnogo prijatelja, kako na treninzima, tako i na takmičenjima. Najčešće se takmičenja održavaju baš u Banjaluci, pa se nadam da putovanja tek predstoje.

Aleksandar: Svakako..baveći se plivanjem, stekao sam mnogo prijatelja, a takmičenje koje mi je ostalo u sjećanju je, svakako, ranije pomenuta Balkanijada, održana u Grčkoj.

Vladan: Kroz sport sam upoznao i stekao mnoge prijatelje, naravno. Najimpresivnije putovanje? Rim, 2009. godine, definitivno!

Stefan V: Baveći se rukometom, stekao sam mnogo prijatelja, a posebno pamtim ljetovanje u Igalu, u organizaciji kluba.

Benjamin: Svako putovanje mi je bilo posebno na svoj način…ne bih posebno izdvajao nijedno. Jesam, na ovaj način sam stekao puno prijatelja.

10. Imaš li idola, ko su ti omiljeni igrač i klub?

Stefan G: Nemam idola, sam sam sebi idol, haha… Omiljeni igrač mi je Francuz Bertran Žil, a klub njemački „Kil“.

Sara: Nemam idola, niti omiljene karatiste.

Aleksandar: Naravno..kao i svaki mladi sportista, tako i ja imam svog idola, a to je Mađar Danijel Gjurta.

Vladan: Miloš Teodosić, sve u jednom! Moj klub je Borac.

Stefan V: Omiljeni klub mi je „Kil“ iz Njemačke, a igrači, naš Ilić i Danac Hansen.

Benjamin: Nemam idola.

11. Jesu li ti planovi u budućnosti vezani za sport i nadaš li se da ćeš postati profesionalac, te, da ćeš živjeti od sporta?

Stefan G: Ja se ne nadam, ja znam da ću uspjeti. Samo, Bože zdravlja i da me povrede zaobiđu!

Sara: Nadam se da ću jednog dana postati karate sudija.

Aleksandar: Imam mnoge planove sa plivanjem, a jedan od njih je da odem u Grac i tamo upišem fakultet, te nastavim treniranje sa jednim od najboljih trenera svijeta za prsni stil i u mnogo boljim uslovima nego ovdje; ja se tome ne nadam, to sam već postao, haha…

Vladan: Naravno, naravno! Valjda je to logično, poslije tolikih godina i uloženog truda.

Stefan V: Ne mislim prestajati aktivno trenirati rukomet, a dokle ću stići i koji su mi dometi, pokazaće vrijeme.

Benjamin: Cilj mi je da položim crni pojas i danas-sutra postanem medicinski radnik.

12. Jesi li bilježio nastupe u reprezentativnim selekcijama, kojim, koliko i sa kakvim uspjehom?

Stefan G: Igrao sam više puta za mlađe selekcije Republike Srpske, a za BiH nisam htio igrati, iako sam dobijao pozive.

Sara: Nisam učestvovala u reprezentativnim akcijama, bar do sada.

Aleksandar: Nastupio sam za reprezentaciju na Balkanijadi, što mi je poslužilo kao dobra lekcija za budućnost.

Vladan: Bio sam na kampovima sa reprezentacijom RS.

Stefan V: Nisam igrao za reprezentativne selekcije, ko zna, možda i zaigram…

13. Koje tri riječi te, u najkraćim crtama, opisuju kao igrača?

Stefan G: Uporan, hrabar, čvrst.

Sara: Borbena, istrajna i samouvjerena.

Aleksandar: Uporan, strpljiv, pouzdan.

Vladan: Požrtvovan, dobar ulaz, dobra odbrana.

Stefan V: Brz, agresivan i spretan.

Benjamin: Strpljiv, brz…


14. Ko su ti najbolji prijatelji i s kim se najviše družiš?

Stefan G: Imam dosta drugara i svaki mi je dobar na svoj način. Izdvojio bih Ećima, Acu, Nemanju, još jedan, pitati.

Sara: Najčešće se družim sa Stefanom i Natašom, s kojima sam odrasla, te sa Milanom, s kojom idem u školu.

Aleksandar: To su mi uglavnom drugovi s kojima sam odrastao i drugovi sa plivanja.

Vladan: Vuk, Pepi, Dava, Pandža, Bili.

Stefan V: Ivona, Aleksandar, Dejan i Branko.

Benjamin: Aleksandar Cvišić, Stefan Đekić, Dejan Marinković i Nikola Radivojac.


15. Kako provodiš slobodno vrijeme i gdje najčešće izlaziš?

Stefan G: Spavajući. Što se tiče izlazaka, ima me svuda, hehe..

Sara: Slobodno vrijeme provodi vani sa svojim društvom. Najčešće su to duge šetnje i vožnje biciklom ili rolerima.

Aleksandar: Slobodno vrijeme koristim za putovanja i odmor, a izlazim rijetko, jer mi to sport baš i ne dozvoljava. Kad izađem, onda sam sa drugom ili drugaricom.

Vladan: Odmaram za naredni trening ili utakmicu, a izlazim rijetko.

Stefan V: Uglavnom sam s drugovima na igralištu, ili igramo igrice u internet klubu.

16. Koje ti je, kao sportisti, omiljeno jelo?

Stefan G: Jedem sve, nikad nisam pazio na ishranu. Najviše volim giros i sarmu.

Sara: Tjestenina i piletina.

Aleksandar: Pošto su plivači poznati kao ljudi koji mogu mnogo pojesti, tako i ja imam mnogo omiljenih jela. Uglavnom konzumiram zdravu hranu, ali mnogo volim i kolače. Ponekad pojedem 10-12 sarmi.

Vladan: Pileće bijelo i lazanje.

Stefan V: Sve volim jesti!

Benjamin: Jedem svašta, nemam baš neko omiljeno jelo. Jedem šta imam, 5 obroka dnevno.

17. Koji ti je omiljeni filmski žanr i kakvu muziku slušaš?

Stefan G: Od filmova najviše volim akcije i trilere, a od muzike sve, sem turbo folka.

Sara: Najčešće gledam akcione filmove, a u zavisnosti od raspoloženja, slušam različite vrste muzike.

Vladan: Najviše volim komedije, a od muzike volim svu domaću.

Stefan V: Od filmova najviše volim akcije i komedije, a od muzike volim sve.


18. Kakve su ti ambicije za budućnost i koju bi poruku uputio vršnjacima?

Stefan G: Ambicije su mi da zaigram u njemačkoj Bundesligi, a san mi je da osvojim olimpijsku medalju.

Sara: Moj, još uvijek neostvareni, san je da položim za crni pojas i postanem majstor karatea.

Aleksandar: Moje ambicije su da iduće godine isplivam normu za evropsko prvenstvo u Londonu 2016. i da nađem neku bolju sredinu za treniranje i napredak.

Vladan: Cilj mi je da zaigram za neki veći klub, a nakon igračke karijere postanem trener. Hm..ja sam baš star, da upućujem poruke mladima, haha… Bavite se sportom!

Stefan V: Moram završiti školu, a rukometom se nastavljam baviti! Mladima poručujem da se bave onim što vole!

Razgovor vodio
profesor fizičkog vaspitanja, Saša Lazić

OLYMPUS DIGITAL CAMERA